Zaštita od zračenja u medicini

Primena jonizujućih zračenja predstavlja značajan segment savremene medicinske prakse i najznačajniji činilac u ukupnom radijacionom opterećenju populacije od veštačkih izvora zračenja. Jonizujuće zračenje se koristi u oblasti radioterapije za lečenje brojnih malignih i benignih bolesti i u različitim dijagnostičkim modalitetima za formiranje medicinske slike.

Dijagnostička radiologija omogućava neinvazivan uvid u anatomiju i fiziologiju ljudskog tela te predstavlja jedan od najkorisnijih alata savremene medicine. Ubrzani tehnološki razvoj doveo je do poboljšanja kvaliteta slike i mogućnosti za dobijanje dodatnih dijagnostičkih informacija neophodnih za preciznu i brzu dijagnostiku. Međutim, kod izlaganja jonizujućem zračenju postoji potencijalni rizik za nastanak radijacionog karcinoma te dobrobiti koje proizilaze iz savremenih dijagnostičkih metoda treba posmatrati zajedno sa pratećim rizikom. Rizik koji se javlja posledica je ne samo relativno visoke pacijentne doze već i povećane frekvencije pregleda. Kao i kod svih drugih oblasti u medicini i u dijagnostičkoj radiologiji svi elementi rizika moraju biti uravnoteženi sa dobrobitima koje proizilaze iz upotrebe date dijagnostičke metode.

Medicinska izlaganja su dozimetrijska posledica dijagnostičkih i interventnih procedura u dijagnostičkoj radiologiji i nuklearnoj medicini. Oko 3,6 milijardi dijagnostičkih pregleda obavi se u svetu svake godine. U zemljama sa naprednim sistemima zdravstvene zaštite godišnje se obavi više od jednog dijagnostičkog pregleda po osobi.  Dostupni podaci pokazuju da doprinos medicinskih izlaganja ukupnoj dozi za populaciju iznosi 20% uključujući i prirodne izvore zračenja. Od svih dijagnostičkih modaliteta kompjuterizovana tomografija daje najveći doprinos dozi za stanovništvo (oko 50%)  iako predstavlja manji procenat (5%) od ukupnog broja pregleda u poređenju sa ostalim modalitetima.

U međunarodnom sistemu zaštite od zračenja, zaštita kod medicinskih izlaganja zasniva se na dva principa: opravdanosti pregleda i optimizaciji zaštite od zračenja. Granice doza nisu primenjive za medicinska izlaganja.  Dijagnostičke procedure na bazi jonizujućih zračenja rezultovaće benefitom za pacijenta ako se sprovode u skladu sa kliničkim preporukama koje su bazirane na principima opravdanosti i optimizacije. Međutim, brojna istraživanja pokazuju širok opseg doza za isti tip pregleda, što ukazuje na neoptimalno korišćenje jonizujućeg zračenja u dijagnostičke svrhe). Utvrđeno je takođe da su ovakve varijacije u dozi rezultat neoptimalnih parametara ekspozicije odnosno neoptimizovanih protokola pregleda. Prevencija nepotrebnih ili neadekvatnih pregleda predstavlja najefikasniji metod za kontolu pacijentnih doza a u skladu sa osnovnim principima zaštite od zračenja.  Implementacija osnovnih principa zaštite od zračenja zahteva odgovarajuća znanja i svest o potrebi za efikasnom zaštitom od zračenja.

Edukacija iz oblasti zaštite od začenja predstavlja  regulatorni zahtev utemlejn u Evropskoj i nacionalnoj regulativi, a u skladu sa Direktivom 59/2013/EN (European Basic Safety Satandards, BSS), https://ec.europa.eu/energy/sites/ener/files/documents/CELEX-32013L0059-EN-TXT.pdf  i Zakonom o zaštiti od jonizujućih zračenja i nuklearnoj sigirnosti  (Sl glasnik RS 36/09), http://www.srbatom.gov.rs/srbatom/zakonska-regulativa.htm.

 

Reference:

  1. EUROPEAN COMMISION. COUNCIL DIRECTIVE 2013/59/EURATOM of 5 December 2013 laying down basic safety standards for protection against the dangers arising from exposure to ionising radiation, and repealing Directives 89/618/Euratom, 90/641/Euratom, 96/29/Euratom,  97/43/Euratom and 2003/122/Euratom, Official Journal of the European Union. 17/1/2014
  2. EUROPEAN COMMISION,2014. EC Radiation Protection No 180: Medical Radiation Exposure of the European Population, Luxembourg, 2014.
  3. UNITED NATIONS, Effects of Ionizing Radiation. Vol. I: Report to the General Assembly, Scientific Annexes A and B; Vol. II: Scientific Annexes C, D and E, UnitedNations Scientific Committee on the Effects of Atomic Radiation (UNSCEAR),UNSCEAR 2006 Report, E.08.IX.6 (2008) and E.09.IX.5 (2009), UN, New York.
  4. INTERNATIONAL ATOMIC ENERGY AGENCY, Radiation Protection and Safety of Radiation Sources: International Basic Safety Standards, IAEA Safety Standards Series No. GSR Part 3, IAEA, Vienna (2011).
  5. INTERNATIONAL COMMISSION ON RADIOLOGICAL PROTECTION, Radiological Protection in Medicine, Publication 105, Elsevier, Oxford (2008)